Smeće za ručak
Garbage for Dinner by Walter Pall
Ja ne pratim mnogo forume o kuhanju i ne znam što se događa na njima. Moguće je da nekoga od kuharskih autoriteta upitaju: „Bio sam na gradskome smetlištu i prikupio sam mnogo stvari od kojih mogu napraviti dobro jelo. Pozvao sam svog šefa i njegovu ženu na večeru, i pitam vas kao eksperta kuharstva da mi date vaš najbolji savjet kako da priredim prekrasnu večeru sa ovim što imam?“ Zaista bih želio pročitati taj odgovor. Ciničan sam? Da, ali ovo se događa svaki dan u bonsaiju. Iz nekoga razloga neki ljudi misle da je bit umjetnosti bonsaija stvaranje vrhunskog bonsaija od običnog smeća. A u biti se radi o ovome: U umjetnosti bavljenja bonsaijem, prvo treba naučiti kako procijeniti i odabrati najbolji mogući startni materijal. Ponekad on može doći iz kante za smeće ali i tada se ipak radi o dobrome materijalu kojega majstor lako uočava. Ako početnik okušava svoju sreću sa smećem on će sigurno pogriješiti. Zašto ljudi žele uštedjeti 20$ na kupovini pristojnog materijala a zatim provode sate i sate sa svojim najjadnijim primjerkom? Ako imate pošten posao vjerojatno zarađujete od 10$ do 50$ a možda i više za sat vremena rada. Koliko dugo netko dugo radi na svom bonsaiju kroz sve godine? 10 sati? 100 sati? Evo moje jednostavne procjene: Uzmite broj sati koji mislite da ćete raditi na tim materijalom u budućnosti pomnožite ga sa vašom zaradom po satu. Rezultat koji dobijete predstavlja razuman iznos za potrošiti na sirovi materijal kako bi vaše vrijeme korisno upotrebljavali. Ja trošim većinu vremena truda i novaca da dođem do određene vrste materijala. Tek veoma dobar materijal je dovoljno dobar materijal. I onda me ljudi pitaju što će učiniti sa onim što su izvadili iz kante za smeće i povrh svega žele pristojan odgovor! Za mene ovo ide van granica političke korektnosti. Netko im mora kazati. Ja ću!
No comments:
Post a Comment