Blind in One Eye - Croatian

Slijep na jedno oko
Blind in one eye by Walter Pall

Očekuje se da majka uvijek brani svog sina i da misli kako je on bolji nego što objektivno jest. Ovo je u ljudskoj prirodi i mi joj opraštamo.
Također se očekuje da generalno bonsai uzgajivači imaju više mišljenje o svojim stablima nego što bi objektivno trebali, ovo je u ljudskoj prirodi i mi im opraštamo.
Očekivano je da većina ljudi ima više mišljenje o bonsaima u svojoj državi nego što je to objektivno tako. Ovo je u ljudskoj prirodi i mi im opraštamo.
Ima nešto što me zaista pogodi kada sretnem inače razumne, inteligentne, kulturne i školovane ljude koji su potpuno nerazumni u ocjenjivanju svojih stabala. Da, u ljudskoj je prirodi da sam sebe teško sudiš ali ipak očekuje se da jaz između stvarnosti i osobnog doživljaja te stvarnosti ne bude toliko širok. Kod nekih ljudi je to tako jer su oni takvi, ali oni su u manjini. Zašto u bonsai svijetu ima puno ljudi koji su „slijepi na jedno oko“?
U Njemačkoj imamo ocjenjivačke izložbe već 20 godina. Velika njemačka konvencija je uvijek bila ocjenjivačka izložba čiji se rezultati objavljuju u klupskom magazinu a od nedavno i na internetu. Na svojim putovanjima često srećem ljude koji mi na dugo i na široko objašnjavaju kako je situacija grozna i kako neka njihova stabla ili barem ona bolja klupska bi sigurno dobila nagradu bilo gdje. Samo kada bi oni pokazali svoja drva. Kada pogledam ta stabla o kojima oni govore ja se počinjem ulizivati. Kako bih inače objasnio ovim inače razumnim osobama da su pogriješili, ne malo nego totalno!? U pravilu stabla koja mi pokažu ne bi mogla proći niti selekciju za izložbu zato što minimalni standardi za ulazak i osvajanje nagrade nisu zadovoljeni.
Zaključio sam da ima nešto više od ljudske prirode u ovome. Ovaj fenomen se pojavljuje kada ljudi imaju vrlo malo ili uopće nemaju dodir sa stvarnim bonsai svijetom osim preko fotografija. Svi smo mi imali određeno iskustvo da određeno stablo koje nas je oduševljavalo u stvarnosti nije izgledalo jako dobro na slici ili je izgledalo mediokritetski. To je zbog nekoliko razloga:

Razlozi koji leže u fotografijama:
Vrlo je teško snimiti dobru fotografiju bonsaija isto kao i napraviti dobar portret osobe
Čak i iskusni fotografi često naprave loše fotografije bonsaija
Bonsai je 3d skulptura i često izgleda dobro zbog providnosti i dubine kompozicije. Fotografija je 2d i u njoj se gubi 3d i dubina.
Često stablo koje nije tako dobro u stvarnosti izgleda dobro na fotografiji. To važi za stabla koja su oblikovana 2d. Fotografija prikazuje stablo točno onako kakvo je. Ono što je u stvarnosti mana na fotografiji nije.
Zbog nedostatka zaista dobrih fotografija bonsaija često se moraju pokazivati zaista loše fotografije kako bi se nešto pokazalo.

Razlozi koje leže u promatraču:
Ako osoba nije svjesna ovih fenomena ona će daleko više podcjenjivati bonsaije koje je vidjela samo na fotografijama. Imao sam ovaj deja-vu često kada ljudi koji misle da znaju određena stabla sa fotografija se onda zadive nad stablima kada ih prvi puta vide u stvarnosti.
Sada su oni vidjeli svoja vlastita ali i stabla svojih prijatelja u stvarnosti. Kao što je rečeno i prije, u ljudskoj je prirodi da svoja stabla vide u ružičastom svjetlu i cijene ih više nego što to ona zaslužuju, to je u ljudskoj prirodi i to očekujemo. Bonsai dizajner mora imati viziju budućnosti svoga stabla, vizija je često toliko jaka da se stvarnost zanemaruje.

Sada kombinirajmo ovo dvoje:
Stabla koja izgledaju lošije ili mnogo lošije nego što u stvarnosti zaista jesu se uspoređuju sa stablima koja u glavama bonsai entuzijasta izgledaju bolje nego što zaista jesu. Pojavljuje se ogromno odstupanje.
Rezultat je da se jako često uspoređuju stabla koja se ne bi trebala uspoređivati bez puno razmišljanja. Ljudi uspoređuju stabla koja znaju iz stvarnosti sa stablima sa fotografija. Ako se točno ta stabla stave jedno pored drugoga trebalo bi biti očito gdje je razlika. Ali to se ne događa. Postoji puno razloga zašto se to ne događa i većinu treba poštovati. Ali usporedba se ipak događa. I ipak inače razumni ljudi dolaze do čudnih sudova. Ovo vrijedi čak i za ljude koji su izlagali na izložbama i imaju kakav takav pregled o onome što se događa u bonsai svijetu – ipak što je bonsai svijet za njih, regionalan, nacionalan ali ipak ograničen? I ovdje se uklapa isti fenomen. Oni gledaju u časopise i knjige i uspoređuju fotografije stabala iz cijeloga svijeta sa bonsaima koja su vidjeli u stvarnosti. Rezultat često izaziva samodopadnost čak i kod inače skromnih i oštroumnih ljudi.

Internet je povezao cijeli svijet zajedno, a posebno bonsai svijet, značajno je otvorio ljudima oči. Ali često to nije dovoljno zbog fenomena kojeg sam ovdje istaknuo.